Istorijat

Fudbalski klub Javor osnovan je 1912. godine.

Na prste jedne ruke mogu se izbrojati klubovi koji su postajaii u Srbiji kada ja student Milan Radojević doneo u Ivanjicu prvu fudbalsku loptu. U maloj varoši lako je našao dovoljno dečaka koji su igru sa oduševljenjem prihvatili. Za samo desetak dana osnovali su Ivanjičko djačko društvo i dali mu ime Javor.

Bilo je dovoljno samo nekoliko treninga, upoznavanja sa pravilima, obeležavanja igrališta i sve je bilo spremno za odigravanje prve utakmice pred publikom. Igrali su “Plavi” i “Crveni” a rezultat je bio 1 : 1. Zbog ratova i malog broja klubova, sve do završetka Drugog svetskog rata nije bilo pravih liga i takmičenja, pa su uglavnom igrane prijateljske utakmice. Posle Drugog svetskog rata Javor je kao i drugi klubovi imao uspone i padove. Takmičio se u raznim rangovima, od najnižeg do najvišeg ali nikada nije prestajao da postoji, niti je menjao ime.

Iskorišćena šansa

Prve vredne uspehe postigao je u periodu 1958 – 1962 godine kada je bio na pragu Druge savezne lige i kada je imao jednu sjajnu generaciju igrača poniklih u Ivanjici. Predvodili su ih : B. Luković, Randjić, Šarčević, Djurić, Bjelogrlić, Nešovanović, Cukavac, Luković.

Svima je izgledalo da “Javor” ni ovoga puta neće uspeti. Na pragu kragujevačke zone sapleo se na pretposlednjem koraku izgubivši u Ivanjici od “Trgovačkog”. Rukovodstvo kluba i igrači,ipak,nisu gubili nadu. Zar jedan poraz da upropasti dugogodišnje napore,da ih liši zadovoljstva, igre sa jačim poznatijim protivnicima? U klubu, pa i u gradu na Moravii,zavladalo je optimistično raspoloženje. Da li je u pitanju inat ili uzbudjenje, da li se može uspeti? Medju igračima zavet “pobedićemo!”. Igraće samo oni koji to tako misle. Porazi su sastavni deo sporta. Mnogima poraz znači podsterk, pravi sportisti nisu oni koji samo za uspeh smatraju pobedu.

Na stadionu “Napretka” u Kruševcu,pred više od 1.000 navijača,od kojih je bar nekoliko stotina bilo uz Ivanjice.

Pretvoriti prošlonedeljni poraz u trijumf, bila je želja svih igrača. Od te želje strahovali su i Kruševljani. Malo od straha,malo od samouverenosti pojedinaca,igrača “Trgovackog” pa i velikih očekivanja sopstvenih navijača- na igralištu se odvijala potpuno drukčija slika od priželjkivane. Javorci su igrali sigurno,grabeći ka trijumfu- tehnički doteranom igrom,snagom i borbenošću. Odmor je dočekan sa dva gola prednosti- preko Nešovanovica i Randjića. Sada je sve bilo lakše; prednost je dala novi podstrek i ulila sigurnost. Dvadeset minuta nadmoćnosti u drugom poluvremenu krunisano je trecim pogotkom (M.Stojanovic). Napori domaćina da preokrenu rezultat u svoju korist stizali su samo do čelične odbrane gostiju ili do ruku Šargina. Činilo se da ih, poput indijskog boga Šive, ima bar četiri. Odbrana je funkcionisala kao sat, navala svoj posao obavila na zadovoljstvo navijača i uprave.

Erupcija oduševljenja nije se stišala ni sat, ni dva, ni ko zna koliko sati nakon što su sudije označile kraj ovoga istorijskog susreta. Tužni su samo bili Kruševljani. Zona im je bila na dohvat ruke. Ipak su kao pravi sportisti priznali, ovoga puta boljem “Javoru” , da zaslužuje plasman u viši rang takmičenja.

Radost Ivanjičana je bila razumljiva. Oni koji nisu putovali u Kruševac da lično prisustvuju susretu koji je odlučivao sudbinu kvalifikacija, pratili su utakmicu preko radija improvizovanog na terasi hotela “Park”. Otpočele su pripreme za doček. Želeli su da budu prvi koji će im čestitati, da sa njima podele radost pre ostalih. Za to vreme u Ivanjici je trajala neuobičajena živost. U hotelu “Moravica” spremala se čast za pobednike. Zaslužili su je. Pamti se i danas.

“Zlatna generacija”

Nije slučajno što su najveći uspesi ivanjickog “Javora” poklapaju upravo sa vremenom u kojem je igrala ova generacija. Krasilo ju je izuzetno drugarstvo. Bila je to generacija pravih prijatelja koja je živela sa fudbalom-na terenu i van njega. Mlađi su poštovali starije, a stariji i iskusniji – uzvraćali im korektnim odnosom, trudeći se da im pomognu i da ih osokole. Sve to se odražavalo na igru, donosilo uspehe. Stekla se u jednom vremenu mladost rođena samo jednom desetoleću, pred zadnji rat. Činili su je: dobri golamni popout Šarčevića, Kušića, Rajovića; bekovi kao što su braća Ćurići i M.Šarčević; halfovi V.Luković, Stojanović, Šakić, Karaklajić, M.Ranđić i Glavinić; organizatori igre kao što su Z.Bjelogrlić ili B.Nešovanović; strelovita krila – A.Ranđić i A.Cukavac, centar Baćko Luković.

Ekipa je odisala snagom,samopouzdanjem i neophodnom sportskom “osvetoljubivošću”. Bilo je u njoj puno “inadžija”. Težilo se da igra bude dopadljiva – lepa i snažna, efikasna i lepršava, sa duhovitim kombinacijama,I gra koja se doapda svima samo ne protivniku – jer je i pored svega bila racionalna i usmerena na povoljan rezultat.

Sastavljen od takvih pojedinaca “Javor” je najčešće igrao dobro, ne retko izvrsno, i nekoliko godina za redom osvajao vrlo viskoa mesta u konačnom poretku na tabeli vanredno jake Kragujevačke zone. Kada su se rastali, iza njih je nastala “fudbalska oseka”. Ostala je da živi uspomena. Rezultati koje su ostvarili govore ubedljivo tome u prilog. I biće do neke druge, možda još “zlatnije” generacije.

Godine 1958. u Ivanjici je gostovao BSK. Da veliki inspirisu, pokazalo se već na prvoj utakmici. “Javor” je pobedio velikog rivala sa 4:3. Sutradan, revanš je pripao gostujućoj ekipi. Častan poraz od 2:1 govori da su igraci “Javora” pruzili snažan otpor.

Deset godina kasnije opet su Beograđani došli u grad na Moravici, ovoga puta pod imenom OFK Beograd. U njihovim redovima bili su, između ostalih, i najbolji jugoslovenski strelac svih vremena Slobodan Santrač, kao i reprezentativac Petković i Stepanović. U ravnopravnoj igri,koja će dugo ostati u sećanju o akterima meča i publici, pobeda je pripala iskusnoj ekipi – 4:3 za Beograd. Časno!

“Javorov” zlatni jubilej,proslavu 50-godišnjice postojanja i rada, uveličali su 1962.igraci beogradskog “Partizana”, tada državnog prvaka. Kompletan tim u kome su igrali: Šoškić – Lj.Mihajlović, Jusufi –Radović ,Milorad Milutinović,Vasović – Ćebinac, Kovačević, Vukelić, Hasanaginić, Vislavski – praktično kostur onog čuvenog tima,koji je samo četiri godine kasnije igrao u finalu Kupa evropskih šampiona – savladao je oslabljeni tim domacina sa 9:2. Zanimljivo da je u timu “Partizana”, u drugom poluvremenu igrao i Bora Milutinović, kasnije jedno od najpoznatijih imena u svetskom fudbalu,trener reprezentacije Meksika i njen savezni selector na Svestkom prvenstvu u Meksiku 1986.

Dolazili su Ivanjicu i drugi, “povremeni” prvoligasi: kragujevački “Radnički” (rezultat je bio 1:1), kruševački “Napredak”, zemunska “Galenika”,” Trepča” iz Titove Mitrovice,”Mačva” iz Šapca…

Novo zlatno doba

Sladeći ogroman uspeh Javor beleži 1994. godine kada prvi put u istoriji ulazi u Drugu saveznu ligu. Predsednik kluba tada je bio Stevo Jovičić, a trener Slavenko Kuzeljević. Tadašnju ekipu predvodili su : Tatović, Ćurčić, Vitorović, Milošević, Milekić, Stefanović, Vojvoda, Drobnjaković, Sretenović, Langura.

Po prvi put u domaćem fudbalu igrao se dupli baraž i fudbaleri Javora uspeli su da prođu u viši rang takmičenja. Oni su prvo savladali ekipu Zvezdare a nakon toga i ekipu Topličanina iz Prokuplja. U malom mestu kao što je Ivanjica, ovaj uspeh, obeležen je velikom proslavom u centru grada kojoj je prisustvola preko 5000 ljudi. Tada se najveća euforija stvorila oko Javora i ulaska u Drugu ligu. Ekipu je čitavu sezonu pratilo na svim gostovanjima preko 1000 gledalaca a u Ivanjici po 5000, na stadionu nije mogla igla da padne. Na zapadnoj tribini su svirali trubači čitavih 90 minuta a sa južne tribine se čuo glas najvatrenijih navijača Bad Gergsa. Pošto su tribine odvojene od aut linije samo dva metra, u Ivanjici je uvek paklena atmosfera gde i dan danas mnogi drhte. Jednostavno Brazil u Srbiji.

Napokon Javor u Prvoj Ligi

Ipak, najveći uspeh u svojoj istoriji Javor ostvaruje u sezoni 2001/02 kada ulazi u Prvu saveznu ligu, i to na 90-tu godišnjicu postojanja kluba. Predsednik kluba Duško Sekulić i tri potpredsednika Dragan Lazović, Darko Bešević i Slobo Jovanović, nalazili su na čelu kluba i postavili temalje novije istorije kluba.

Šef stručnog štaba bio je Slavko Vojčić, a najveći uspeh ostvarili su igrači: Ćurčić, Milović, Petaković, Borović, Djoković, Lišanin, Gašić, Radosavljević, Jevdjović, N. Petrović, Bondžulić,i drugi. Ono što je pratilo dobre igre i rezultate Javora jeste atmosfera u Ivanjici. Na svakoj utakmici prisustvovalo je po nekoliko hiljada gledalaca, a veliki broj pristalica “belih” putovao je na sve utakmice u gostima. Podrška navijača bila je velika i njima prlpada deo zasluga za istoriski uspeh kluba.

Ulaskom Javora u Prvu ligu,pred Upravom su bili veliki zadaci. Pre svega trebalo je osposobiti stadion za prvoligaško takmičenje a ujedno stvoriti i ekipu kadru da se nosi sa najboljim klubovima. Izuzetnim naporima rukovodstva, kluba je za kratko vreme stvorio optimalne uslove za odigravanje prvoligaških utakmica.

Pred početak prvloigaškog dela takmičenja vreme u Ivanjici je bilo posvećeno samo fudbalu. I stari i mladi su pričali o tom velikom dogadjaju. Generacija igrača i rukovodstvo, koji su ostvarili san svih generacija ivanjičkog fudbala moraju biti zlatnim slovima upisani u analima kluba. Ono što je dalo posebnu draž ulasku u Prvu ligu je podatak da se to dogodilo na 90-godišnjicu kluba. Bio je to najlepši poklon za veliki jubilej.

I zato sa ponosom neka ostane zabeleženo da je FK “Javor” iz Ivanjice u sezni 2002/2003. bio član Prve savezne lige i odmeravao snagu i umeće sa najboljim fudbalskim ekipama u zemlji. U tom prvoligaškom takmičenju bio je dostojanstven i veliki suparnik svim rivalima. To je najbolje osetila velika Crvena zvezda, koja je poražena na stadionu kraj Moravice. Taj rezultat je najveća fudbalska senzacija. Ispao je Javor časno iz elite, bez mrlje na rezultate,sa plasmanom na drugom mesto u fer-pleju i četvrtom mestu po broju gledalaca na svom stadionu. Podaci za ponos i dugo pamćenje.

Osvajanjem prvog mesta u Drguoj ligi-Zapad, Javor je u junu 2002. godine postao član Prve savezne fudbalske lige.

U prvoligaškom prvenstvu 2002/2003. Javor je odigrao 34 utakmice,zabeležio 9 pobeda,7 nerešenih i 18 izgubljenih utakmica; postigao je 22, a primio 38 golova.

Ponovo u eliti

Fudbalski klub Javor ponovo u sezoni 2004/05 ostvaruje ogroman uspeh i ponovo ulazi u Prvu saveznu ligu. Na čelu stručnog štaba nalazio se Radovan Ćurčić koji je sada i kao trener postigao isti uspeh sa klubom, koji je ostvario i kao igrač. Javor je ima opet sjajan tim koji su predvodili: Bondžulić, Lišanin, Simić, Bogdanović, Žunić, Vasić, Nikitović, Petaković, Ramić, Radosavljsvić, Odita, Tamvanjera.

Na čelu kluba su i dalje Sekulić, Lazović i Pandurević. Takodje veliki doprinos u poslednjih deset godina dali su sportski direktor Tomislav Savić i sekretar Zoran Ristić kako u administrativnom, tako i u tehničkom i organizacionom delu.

Ivanjički prvoligaš Javor Habit Farm privodi kraju pripreme koje su zbog dobrih uslova sprovedene kod kuće, u Ivanjici. Šef stručnog štaba Radovan Ćurčić zadovoljan je onim što su njegovi momoci pokazali u dosadašnjim prijateljskim utakmicama i kaže da će Ivanjičani biti ozbiljan konkuren svakoj prvoligaškoj ekipi.Tako je i bilo.

U toj sezoni u redove prvolgaša iz Ivanjice od pojačanja stigli su Denis Fetahović iz Sutjeske, Bojan Brajković iz Srema i Nikola Ignjatijević iz Crvene zvezde. Javor još uvek traga za golmanom koji bi zamenio Igora Bondžulića koji je otišao u Poljsku.

Javor još jednom časno ispada iz elite. Ali ivanjičani ne odustaju. Uz naziv Javor dobijaju i ime sponzora, Habitfarm. U prolećni deo prvenstva 2007/2008 ulaze sa ambicijom da se nađu u samom vrhu tabele, tačnije da ostvare rezultat koji bi im omogućio elitno fudbalsko društvo. Kako se priča o povratku Ivanjičana u Meridijan super ligu ne bi završila samo na željama, u grad na Moravici stigla su i prva pojačanja. U redove Habitfarm Javora iz čačanskog Borca došao je Miroslav Vulićević kao i nekadašnji vezni igrač Voždovca, Dejan Miljković. Do kraja priprema, koje će se najverovatnije sprovesti u Ivanjici, očekuje se dolazak još tri i špic igrača.

U pripremnom periodu po rečima trenera Ivanjičana , Gorana Marića, planirano je da se odigra sedam utakmica. Generalna proba za fudbalere Habitfam Javora igrala se 24. februara kada su snage odmerli sa najjačima iz grupe, fudbalerima Mladosti iz Lučana.

U sezoni 2007/08 FK Habitfarm Javor ponovo postaje član Super lige. Ovog puta beleži neverovatan i neponovljiv rezultat, bez poraza fudbaleri Javora odigrali su 34 utakmice.